Otvorene prostore gradova mnogi u fizičkom smislu shvaćaju kao prostore između izgrađenih objekata. Po tome su oni tek posljedica gradnje jer sami po sebi nisu artikulirani, a kamoli samostalni. Osnova za njihovo razumijevanje jesu građevne međe, rubovi izgrađeni prema viziji konačnog rješenja pojedinog oblikovatelja prostora ili tek samo radi omogućavanja bilo čega što ljude raduje ili oduševljava. U svakom slučaju, to su percepcijski, komunikacijski i interakcijski prostori za ljude, pozornice nužne za razumijevanje izgrađenog prostora i funkcioniranja ljudi u njemu. Fizički okvir je kostur – pozornica, a sadržaj je obično određen i tek katkad privremen.